9A2U
/ 9A1CEU |
9A-DXP-G
AKTIVNOSTI SRPANJ/KOLOVOZ 1999. (I.
dio) Hrvatska
Dxpedicijska grupa 9A-DXP-G tijekom srpnja i kolovoza 1999. provela je
jednu radioamatersku expediciju na otok Korčulu, u Vela Luku, te drugu na
Žarkovicu (Dubrovnik). Tijekom expedicije upriličene su različite
radioamaterske aktivnosti koje ćemo opisati u nekoliko cjelina, onako
kako su se kronološki događale. 1)
IOTA/IOCA AKTIVNOSTI NA KRATKOM VALU, IOTA KONTEST 2)
JN82 MS I TROPO AKTIVNOSTI 50/144/432/1296 MHz 3)
JN92 MS I TROPO AKTIVNOSTI 4)
ZAVRŠETAK EXPEDICIJE, DUGOROČNI PLANOVI
Prvi razgovori o ponovnom zajedničkom ljetovanju i radioamaterskim aktivnostima u tom periodu, između Mate,
9A3PA i mene odvijali su se još u doba oko Božića 1998. Nekako u to
doba sazrijevala je i kristalizirala se i ideja o osnivanju Hrvatske
Dxpedicijske Grupe. Jedno s drugim sve čvršće povezano počelo se
konkretizirati na godišnjoj skupštini radiokluba "Ozalj",
9A1CEU, kada je i održan prvi pravi sastanak Inicijativnog odbora za
osnivanje 9A-DXP-G. Vremena za planiranje nije bilo na pretek, ipak sve se
dogovaralo dovoljno unaprijed da većih iznenađenja nebi smjelo biti. Mate
je podnio najveći dio tereta oko organizacijskih poslova, kako na
osnivanju 9A-DXP-G, tako i na planiranju prve expedicije ove grupe.
Odluka je da se ide na poznati teren, na već isprobanu lokaciju,
te da se aktivnosti prošire na razna polja radioamaterske djelatnosti,
sve u cilju stvaranja boljih preduvjeta za rad na lokaciji koju smo već
koristili, a koja zaista ima izuzetno povoljne karakteristike u svakom
pogledu, te je gotovo idealna za radioamaterske djelatnosti.
Kako u jednoj expediciji obuhvatiti sve što zapravo želimo
raditi, što želimo učiniti, na način da i nakon našeg odlaska bude
traga našeg djelovanja? Odgovor na ovo pitanje nije lak. Gotovo
svakodnevno razmjenjivanje poruka, ideje, prijedlozi, procjene što jest a
što nije moguće.... i tako sve do samog polaska na put, gotovo 6 mjeseci
priprema, studioznih, preciznih, ponekad i zamornih, ali kad znamo što
nam je krajnji cilj (bit će explicite naglašen na samom kraju teksta),
ponovo i ponovo dajemo gotovo sve svoje slobodno vrijeme čak i više od
toga, cijelog sebe. Razgovori , upiti,
potraga za svim što nam je potrebno..... U
najgrubljim crtama, plan prve expedicije 9A-DXP-Grupe jest: ·
aktivirati IOTU EU-016 i to radom u IOTA natjecanju,
te promovirajući naš novi znak 9A0DX, radom na KV opsezima i nakon
natjecanja. ·
aktivirati polje JN82 radom na 6m, 2m, 70cm i 23cm,
poglavito MS rad na 2m ·
aktivirati polje JN92 radom MS na 2m ·
povećati ukupnu radioamatersku aktivnost na području
otoka Korčule i u samom mjestu Vela Luka. ·
Na sve načine pridonjeti poboljšanju uvjeta za rad
radioamatera sa brda Hum, te iz V.Luke i cijelog otoka Korčule gdje je
radio klub Vela Luka jedini aktivni radioklub.
OPĆENITE PRIPREME
Lanjski rad u tom natjecanju protekao je u šali i zabavi, radeći
sa 30-60W koliko je na kojem opsegu IC745 iz radiokluba Vela Luka davao u
antenu G5RV koja se pak nalazila na visini od 3 do 5 metara od
zemlje , kako koji dio.... ipak napravilo se 900 veza ne vodeći brige o
rezultatu. Lokacija je provjereno dobra te smo odlučili ove godine malo
poboljšati uvjete za rad. Malo bolji uređaj (stari dobri TS930) i ono
njglavnije, bar jedna prava antena. Problem oko antene riješen je tako što
je Mate ljubazno posudio svoj beam, kojem je ovo bilo i vatreno krštenje
(da je bilo "vatreno" u doslovnom smislu, vidjet će se
kasnije). 3 elementa za 14,21 i 28, to je već bolje nego G5RV. Za donje
opsege predvdjeli smo inverted V /80m, a delta loop za 40m.
Kako na Humu struje nema, agregat za struju mora biti pouzdan, lanjska
iskustva bila su uzbudljiva, ali ove godine odlučujemo se na sigurnu
opciju, agregat vozimo sa sobom, a ako se nađe veći..... još bolje.
Moderna sredstva komunikacije ulaze u amatersku djelatnost kao potreba, te
bez DX-clustera gotovo da se više i ne pomišlja raditi ni u
svakodnevnom radu, a kud li u natjecanju. To je već jedan problem koji je
u kontinentalnom dijelu Hrvatske manje izražen, ali na Korčuli......#$%"!!
No, prava se ekipa ne predaje samo tako. Članovi radiokluba Vela Luka
9A1CDH provode na licu mjesta ispitivanja i ubrzo je sve jasno: povremeno
se čuje SPLIT, ima još jedan talijanski node koji se katkad
nazire.... uglavnom ništa upotrebljivo. Ako još treba i za paket radio
postavljati antenski sustav kao za EME (a što nije daleko od istine), nećemo
daleko dogurati. No, ubrzo se upalila žaruljica. Jedan dio naših
aktivnosti provodit ćemo iz Dubrovnika, nekoliko telefonskih razgovora i
sve je dogovoreno. Članovi radio kluba Dubrovnik (tnx 9A3AY, 9A3NY)
postavit će prema nama link te ćemo se lijepo moći spojiti na 9A0XDU, dutcp i dalje je sve lako. I bi tako.
Slijedeći problem je stup za beam. Problem riješen uspješno
zahvaljujući Zvonku 9A3XM, hvala.
Svi kablovi, konektori, prijelazi pakiraju se doma i voze se na Korčulu
da nebi lemili prije natjecanja (još se nikad nije dogodilo da se prije
natjecanja nešto ne mora lemiti, makar jedan kabel ili konektor....).
Antene za niže opsege radit će se na samoj lokaciji iako to nije idealno
rješenje jer skoro svi operatori predviđaju dolazak u petak popodne, a
put do Vela Luke većini je dalji nego da idu do Dubrovnika.... valjda će
se stići, ako ništa ostaje nam glavna parola: "lako ćemo".
Cjelovita expedicija osim svih aktivnosti na opsegu obuhvaća i
jedan završni HAMFEST. To podrazumjeva i veću koncentraciju radioamatera
u i oko Vela Luke, treba dakle što - repetitor.
Taj problem rješava se također na kopnu. Sklapa se jedan
repetitor, glavni je majstor Ivica 9A4GC, kao i za ostale tehničke
probleme. Ekipa u Vela Luci mjeri, sluša i odluka je tu, R4. Zahtjevi,
dozvole, znakovi..... i sve je tu; 9A0XVL. U jednom trenutku, negdje oko
Uskrsa, pogledamo oko sebe i odmah je jasno da se toliko stvari neće moći
odvesti na Korčulu odjednom, čak ni ako upregnemo sve svoje snage i
natovarimo svako vozilo koje se kreće u pravcu Vele Luke. Posljedica ovog
zaključka je jedan dodatni odlazak do Vela Luke i natrag, prava sitnica
bijednih 1000 ++ km. Sve bi doduše bilo lako i jednostavno kad bi iz
Splita krenuli trajektom. Trajekt vozi ravno na sam korzo u Vela Luci, ali
cijena za prijevoz vozila upropastila bi nam cjelogodišnju ušteđevinu!
Preostaje put okolo preko Stona i Pelješca.....
Vikend između svibanjskog UKV natjecanja i Pokuplja koristimo za
kratku expediciju na Korčulu, odvozimo teški hardware, montiramo
i repetitor R4 na samo brdo Hum. Repetitor ostavljamo da radi sa nešto
manje od 4W i 2 x HB9CV u smjeru Vela Luka - Ploče. Tu
počinju i dogovori oko uređivanja lokacije na brdu Hum. Vrijedni
članovi radio kluba Vela Luka odlučuju se za jednu potpuno devastiranu
prostoriju koju bi preuredili u PPS, postavili stup za antene..... posla
je puno. Ostavljamo im sve teže stvari koje uglavnom treba do kraja
kompletirati i popraviti u čemu je Bile, 9A2CP pravi majstor.
Od tog trenutka pa do početka same expedicije kontakti su gotovo
svakodnevni; 9a3pa-9a3za-9a4rv (Romildo, naša veza u Vela Luci),
kontaktiraju se i mnogi drugi, radi se neprekidno. WEB stranice 9A-DXP-G
(http://www.qsl.net/9a0dx) postavljaju se nekoliko dana nakon što je IO
HRS-a potvrdio ispravnost konstituiranja Grupe te dodijelio pozivnu oznaku
9A0DX.
Iako je plan bio da već ova expedicija bude međunarodnog
karaktera, događanja na prostorima susjednih država ubrzo su
obeshrabrila sve goste iz inozemstva koji su pomišljali na dolazak u
radioamaterski raj na zemlji, a interesa je bilo, neke stvari već gotovo
do kraja dogovorene..... Poznajući tijek događaja prijašnjih godina,
ovo nije ništa neočekivano, u nekim se zemljovidima Hrvatska još uvijek
niti ne nazire. Više smo bili zabrinuti kad smo u svom kratkom boravku na
Korčuli tokom svibnja pokušali raditi jedno domaće KV natjecanje. Leteća
vojna instalacija koja se koristi za elektronsko djelovanje potpuno je uništila
80m opseg u periodu nešto više od sat vremena i to baš dok je trajalo
natjecanje. Do naše je expedicije tada bilo još više od dva mjeseca i
nadali smo se da će ta vrsta smetnje do tada prestati.
Vrijeme za zaključivanje popisa zainteresiranih za expediciju
polako je istjecalo. O broju zainteresiranih ovisio je i naš plan
aktivnosti koji je također unaprijed potpuno razrađen. Sigurno smo znali
da možemo računati na članove radiokluba Vela Luka, Vedran 9A4VV,
Romildo 9A4RV, Bile 9A2CP, dolazak su potvrdili i: 9A4FW, 9A6IYL, 9A3LG,
9A7BLS, Robert (viši harmonik 9A3LG),
9A3SK, Lidija, 9A3ZA, 9A3WP, Goga, 9A3PA, 9A4WA. Prema tom sastavu
načinjen je plan svih aktivnosti, ako se još netko priključi, tim
bolje.
POČETAK EXPEDICIJE
Iako sagledavši sve pripreme možemo reći da je expedicija počela
odavno, početkom ćemo računati sam dolazak na Korčulu te pripreme za
IOTA natjecanje. Nakrcani opremom, na Korčulu su krenuli Mate 9a3pa,
Vesna 9a4wa (Sisak), Željko 9a4fw , Mirjam 9a6iyl (Vinkovci), Zvonko
9a3lg sa familijom (Daruvar), Kruno 9a3sk, Lidija, Davor 9a3za (Ozalj),
Goran 9a3wp, Goga (Samobor), svatko svojim putem, i svatko u neko svoje
odabrano vrijeme. Cilj je da svi stignu do svečanog otvorenja lokacije
koje je predviđeno za utorak, 27. srpnja 1999. godine. Dio ekipe treba
stići dovoljno rano da se ne zakasni u IOTA natjecanje; 9a3lg, 9a3pa,
9a3sk, 9a3za. Za Romilda 9a4rv
i Vedrana 9a4vv računamo da će stići na vrijeme jer žive 5 km od
lokacije HI.
Putovanje praznom, mjestimice popravljenom cestom bez bijele crte,
noću nije baš posebno zadovoljstvo, ali je bolje nego po paklenoj vrućini
srpanjskog dana. Prvi važan preduvjet za rad ostvaren je: svi su sretno
doputovali te imamo prvi radni sastanak
kod Vedrana 9A4VV .
Petak je, podne. Tko 600 tko 800 i više kilometara iza sebe.... a
popodne treba postaviti beam, napraviti (!) žičane antene te ih podići,
uz to još samo treba spustiti i ponovno podići stup za UKV, na
njega postaviti 2m, 70cm, 23cm, antene koje prije treba sastaviti,
pretpojačala..... da, tu je još i beam za 6m, nakoliko stotina metara
koaksijalnog i drugog kabla, rotatori, struja, prenijeti agregat (cca
300kg)... uglavnom prava sitnica!
Vatrogasna ekipa osmatra sa najviše kule, prepoznajemo se,
većina nas je ipak već bila tu. Začas je cijeli prostor ispred
tvrđave prepun cijevi, žica, kofera s alatom, antena, uređaja. U to
dolazi Bile 9A2CP s novom makinom - agregat potpuno u njegovom
stilu! Ogromna makina na željeznim sanjkama, malo se pogledavamo,
a Bile kaže: " E, a bit će kilovat i po' " ?!? Tak našto
ogromno a 1,5 kW, no staroj su makini otpale sve pločice i natpisi po
kojima bi mogli bilo što zaključiti o snazi, struji, ili bilo čemu što
bi upućivalo na snagu koju stroj može dati. Dakle, da smo mogli očekivati
svašta, to smo navikli, ali da ćemo u srpnju na Korčuli vući
sanjke.... to ne. Uglavnom "fizička sila" odvukla je makinu na
željeznim sanjkama, na svoje mjesto, u staru tvrđavu 50-ak metara od
PPS-a. Kako smo od Bile već naučili, nešto mora biti improvizirano:
rezervar za gorivo nema čepa! Ali , tu je rješenje u smislu amaterske
dovitljivosti: "plutovnica", sa "L", i nema veze sa
putovnicom. Dijelovi "čepa" jesu: 1. plutovnica, 2. drvena čačkalica
za ražnjiće, 3. matice-M8 (4 komada). Kratki tečaj hrvatskog by 9a4rv:
"Plutovnica je ono što se vidi iz mora kad je mreža u moru, a to se
nje drži, ili ju drži.... neznam).
Istovremeno sklapamo 28 el loop za 23 cm, 38el. M2 za 70 cm , i 11
el antenu za 2m. Na isti stup idu i pretpojačala. Sam je stup pravo malo
remek-djelo, naravno Bile 9A2CP. Stup prolazi kroz betonski plafon PPS-a,
a iznad PPS-a se stup preklopi i spusti pomoću nekoliko zatega. Kod
podizanja opet jedan Bilin štos, poluga s kojom se kao s
"gedorom" podiže stup dok
ostali samo pridržavaju stup u ravnoteži. Kad je sve bilo složeno stup
je spreman za dizanje. Ekipa je u punom sastavu, ho-ruk, ali-hišta !?
Stup jednostavno neće u zrak! Zvonko i Vedran upiru željeznim
cijevima koje se od upotrebljene sile savijaju, ali stup ni makac. Vukli,
napinjali - ništa. Već smo više puta digli i veći teret nego 3 male
UKV antene, jednostavno Murphy's back again! Kad smo već od
upiranja posustali Bile ugleda glavni razlog naše muke: jedna zatega sama
se omotala oko ogromnog kamena i napela stup. Čeličnu zategu
projektiranu da drži stup u uvjetima vjetra na kojem se ni disati neda
nije lako potrgati. Otpuštanjem te zatege stvarno ustvrđujemo da je za
dizanje stupa dostatna ona poluga koja je i predviđena. Sve samo sjeda na
svoje mjesto. Bitno da nismo ništa slomili. Poslijepodnevno srpanjsko
sunce na jugu izdržavamo lakše nego što bi se pretpostavilo i radovi
napreduju dalje. Sklapamo beam. Opet konzultacije sa 9A3XM, sve cijevi na
svoje mjesto, pregled trapova, usput sklapamo i beam za 50 MHz. Beamovi
jedan iznad drugog, hrvatska zastava,
zastava sponzora Kenwood-Hrvatska i drugi stup može u zrak. Predvečer
Zvonko i Mate rade prve pokuse na opsegu. Beam radi dobro. Rotator vrti.
Antene za niže opsege nisu još gotove, ali je žica odrezana, kablovi
spojeni, špage vise sa stupova.... samo što nije. U jednom trenutku, ds sve nebi bilo prejednostavno, rotator prestaje
raditi! Da li da spustimo stup, da li da radimo bez rotatora, na KV nije
tako često potrebno vrtiti, čak ni u natjecanju, a može se i rukom....
spuštamo. Sve je međutim uredu, tek jedan nepažljivi operator u PPS-u
krivo stavio konektor u upravljačku kutiju. Dižemo stup, operator se kažnjava
sa 10 pingova koje mu daju svi po redu. (Ping: među MS operatorima poznat naziv za udarac prstom po
glavi, kod nas se to još zove i "čvrga" HI).
Bar je nešto ispravno, sad ostaje postaviti inverted V za 80m i
delta loop za 40m. 100m žice za to je obično dovoljno, ali: čini se da
si je netko iz bunta od 100m malo posudio, tako da nakon izrade
antene za 80m, ostaje još cca 35m što za delta loop za 40m nije
dovoljno. Taj dio ostavljamo za subotu, pospremamo stvari te krećemo u
grad nakon što smo većina bili budni skoro 40 sati neprekidno.
Ujutro se nakon kavice ponovo konzultiramo sa Matom i Zvonkom.
Primjetili su da repetitor ne radi po noći ! Osim što ima jedinstven
odzivnik, (to se neda opisati, to treba čuti!), još ima i radno vrijeme.
Ono se određuje vrlo jednostavno; kad Kruno spava, repetitor se isključuje.
Škljockanje relea na stanicama od kojih je repetitor složen ne djeluje
dobro na san umorna čovjeka. U nedostatku drugih mjesta 9A0XVL privremeno
je radio iz spavaće sobe. Pokušalo se pokriti tu hrpu žica i lima
jastukom, ali rezultati nisu bili zadovoljavajući te je repetitor dobio
radno vrijeme.
Uzimamo stvari i ponovo odlazimo na Hum. Ove nam je godine malo lakše,
osim što imamo na Humu potpuno siguran i uređen prostor koji je moguće
zatvoriti, i motrilačka služba u protupožarnoj zaštiti radi 24 sata.
To su ljudi koje redom sve poznajemo mi redoviti posjetitelji Korčule i
Vele Luke, a i oni nas. Tako se možemo i udaljiti, a da nitko neće
dirati ništa od naše opreme. Posebno je to važno za onaj dio stvari
koje su vani, stupovi, antene, kablovi.... Hum je idealno mjesto za
razgledavanje okolice, cijeli je grad na dlanu, te svi okolni otoci, zato
je velik broj posjetitelja koji ne propuštaju doći na Hum u bilo koje
doba dana i noći.
Tokom jutra radimo na tome da sve bude spremno za 1200 UTC kad počinje
IOTA natjecanje. Provjeravamo računalo, montiramo postaju za packet
radio. Link na 70cm još nije uspostavljen. Srećom imamo 11 el antenu za
2m pa ćemo s njom pokušati na 9A0XDU. Veza nije baš jako pouzdana, ali
radi bar povremeno. Delta loop među masom željeza i prekratak za
nekoliko metara, naravno nije proradio, ali smo kupili u trgovini jedan
dipol za 40m (HI). Zvonko je sve to ugodio i da nije malo zapelo oko računala,
gotovo da bi počeli na vrijeme. Ipak počeli smo oko 1230UTC što i nije
loše za naš prosjek. Pile-up je bio priličan pogotovo prvih nekoliko
sati. Ove smo godine odlučili malo više pažnje posvetiti množiteljima
jer su oni u novopromijenjenim pravilima još važniji nego prije. Ipak za
ozbiljniji rad trebali bi se malo bolje organizirati, a i veći dio ekipe
nikad nije radio na način na koji smo radili tako da je i to bio za većinu
svojevrsni eksperiment.
Vrijeme je na Korčuli u ljetno doba inače vrlo stabilno. Inače,
znači jasno vam je da se Murphy ukazao po treći puta u dva dana.
Zvonko je radio, mi smo gledali, ne kako čovjek radi nego kako se od
Lastova približava nevrijeme. Pa neće valjda baš danas !?! Nego što da
hoće !! Vrijeme je polako odmicalo, večer postajala sve tamnija, vjetra
niotkud, bonaca. Cijeli jugozapadni horizont svijetlio je s vremena na
vrijeme. Srećom prilično daleko. Kako je noć postajala tvrđa,
nevrijeme je išlo sve bliže. Prvo je prestala raditi veza sa 9A0XDU.
Onda su počele padati prve munjine. Vertikalna polarizacija
svjetlosti nije dobar znak. Spuštale su se isprva na more iza Lastova. To
je još sigurna udaljenost. Nažalost svaki su se čas približavale sve
više i više. Postojala je mogućnost i da nas zaobiđe, ali nije.
Statika se na 20m popela na
S-9 +. Prvo taktičko
povlačenje odgodili smo do posljednjeg trenutka. Kad su munjine krenule s
Lastova po moru, slijedeće je kopno Hum! Prvih nekoliko udaraca u obližnje
vrhove na Korčuli i morali smo pogasiti uređaje. Srećom, tvrđava je
vrlo prostrana. Ima mjesta gdje smo dovoljno daleko od naših antena i žica,
praktično ispod zemlje, u čvrstom objektu. Što bi nam se još moglo
dogoditi?! Što ?! Evo što: Bezbrižno smo odlazili iz PPS-a, uzeli
stolice, tekućine, čaše... te krenuli na sigurno. Ulazimo u prostoriju,
postavljamo stolice, Zvonko posvijetli van, a ono - upravo smo sva trojica
prekoračili neku zmiju koja je valjda krenula u lov! Leži ona spremna točno
ispred uskih vrata kroz koja smo netom ušli. Neznam kako nitko nije stao
na nju, ali eto bar jedna sreća. Kamena sa ramena i ... meni se čini da
je ujutro bilo nešto više salate od hobotnice nego što nam je navečer
ostalo.... I tako, prvo je nevrijeme prošlo za oko sat i pol.
Ponovo smo sve upogonili i opet sve isto. Zvonko je radio , Romildo
i ja smo gledali. i opet se sve ponovilo. Novi je val nastupio za oko pola
sata. Postupak je bio isti. Sjedili smo u mraku, razgovarali, zapravo nije
bilo loše ali smo opet izgubili sat vremena ili nešto više. Jednostavno
kao da se nešto urotilo protiv nas. Netom što smo upalili agregat,
gotovo da nije prošlo ni 15 minuta. Novi nalet, ovaj puta ne samo s
Lastova nego i sa Sušca, išlo je vrlo brzo. Treći puta ove noći ! Da
je to ono pravo nevrijeme, odmah je znao 9a4rv, a i osmatrači koji su inače
tu cijelu noć, pokupili su se u auto i nestali. Sad se stvarno zatvorilo
! Bijes od vremena ovaj je puta trajao preko 2 sata. Samo je nevrijeme prošlo
za oko sat i pol, ali je nastavilo udarati po Hvaru i dalje na sjever.
Vizualni efekt bio je veličanstven pa je prava šteta što nismo imali
kvalitetniji foto-aparat da to zabilježimo za QSL-ku ! Nebi to baš bila
svakidašnja slika. Kad smo se spustili u grad nakon kontesta od ljudi smo
doznali da zadnjih 50 godina nisu vidjeli takvo nevrijeme u srpnju ! Eto,
mi došli na par dana i odma smo ga vidjeli, a neki su ga čekali 50
godina... HI. Na žalost, propala je skoro cijela noć a statika je i
dalje bila takva da se jedva što moglo raditi na nižim opsezima.
Dolaskom dana, vrijeme se smirilo. Bilo je oblačno i nije bilo vruće. Na
opsezima je ponovo krenulo. Išlo je dosta dobro i rezultat je na kraju
sigurno bolji nego lani. Nešto manje od 2000 veza. cca 2.700.000 ++
bodova. Uza sve nezgode, nije loše. Ostaje dosta mjesta za poboljšanje.
U prvom redu neznamo što bi bilo da smo radili i po noći, da je vrijeme
bilo bolje, bez statike, što se može očekivati, a tako kažu i dugogodišnja
iskustva ljudi s Korčule. Tu je dalje moguće poboljšanje veća antena
(tipa TH6, TH7DXX ili KT34XA, monobanderi isl.), bolje antene za donje
opsege. Možda vertikalke koje bi tu na moru mogle raditi solidno. Tu je i
mogućnost rada sa više uređaja koju pravila dopuštaju, a koji služe
za traženje množitelja, izlazno pojačalo snage oko 1KW, što bi nas
izjednačilo s ostalim takmacima, voice keyer itd. Samo je natjecanje
zanimljivo i dosta posjećeno. Lani je bilo uvršteno među pet najposjećenijih
svjetskih natjecanja, odmah iza CQWW-DX, WPX, i ARRL natjecanja, a u porastu
je i popularnost samog programa IOTA.
Na ovom ćemo se mjestu spomenuti, a u jednom drugom tekstu i
eksplicirati naše želje, potkrijepljene i činjenicama, a to je da
zemlja sa preko 1000 otoka, kao Hrvatska ima više od 4
IOTE, dok neke druge zemlje imaju 1 otok - 1 IOTA ! Neki su
razgovori već vođeni i nadajmo se boljitku.
IOCA |